Dragi čitatelji! Nalazimo se u drugom dijelu dekalogije “Ples sa ranjenim djetetom” u kojemu ću iznijeti savjete te česte zabrinutosti kod izbora hobija. Hobiji su potrebiti danas više nego ikada, upravo zbog nagle digitalizacije, sjedilačkog načina života te prevelike fokusiranosti na pretežno jednolične elemente tokom radnog dana. Borba za opstanak je nužno zlo koje nas kao čovječanstvo često odcjepljuje od naše suštine. Postavljamo si pitanje, postoji li potreba da se grčevito borimo obzirom na nedostatak promjena stanja u kojem se većina ljudi nalazi? Vrijedi li uistinu negirati svoje potrebe za ekspresijom, tj, za iskazivanje naše suštine u ime nekakve većinom iznimno krute i jedva smislene egzistencije? Što je u stvari egzistencija?
Lagali su vas u svim institucijama o poimanju egzistencije, to vam na sreću nema nikakvu sponu s onim što su vas učili. Većina institucija ima strogu fiksaciju na nekakve šablone po kojima se uči i radi te gotovo nikada ne podučavaju pojedince o silnoj potrebitosti razvijanja kritičnog razmišljanja. tj, razmišljanja izvan kutije. Dolazimo i do zaključka da institucije su krivo naučile ljude o poimanju hobija, te su čak i često znale umanjiti vrijednost bavljenja istim. No, imamo jedan veliki paradoks- ako kojim slučajem se ipak dogodi u životu situacija u kojoj čovjek završi na psihijatrijskom liječenju nebitno iz kojih razloga, ta ista institucija koja je prije niz godina u nečijem djetinjstvu umanjivala vrijednost hobija počinje gromoglasno propagirati važnost ergoterapije! Imamo prečestu situaciju da se oboljele forsira odabrati hobi pri ergoterapiji, kada njima nije gotovo do ničega. No tek u ovoj fazi hobi dobiva na važnosti. Zar nije to vrsta teže društvene hipokrizije? Dakle, čovjek treba proći cjelokupan put od zdravlja prema duševnoj bolesti, oporavak kroz hobi koji mu je nekada u djetinjstvu bio redikuliziran. Kada su ga životne okolnosti sažegle, tada se vraća hobi na repertoar! Pod hitno stati na loptu!
Hobiji su upravo ono što čovjeka izvlači iz kutije, potiče na razmišljanje, razlučivanje te se često zbog utamničenog načina razmišljanja potisnu, ali ih se doziva nazad kroz institucije kada institucije zaključe da su prijeko potrebni ali samo onako kako oni to odrede i u onoj dozi koju oni smatraju adekvatnom.
Ovaj tren ostavimo na miru institucije, rodbinu, susjede, dežurne komentatore te ine osobe koje su u potpunosti irelevantne za vaše životne izbore. Koliko god vam se činilo da je odabir hobija te ostajanje pri istom jedna trivijalna stvar, grdno ste se prevarili! Zar nije bolje odabrati nešto što čovjeka veseli i drži ga vitalnim ili da drugi odabere za vas na ergoterapiji kada je duša u potpunosti iscrpljena? Razmislite!
Prije koji dan vidjela sam naglu popularizaciju bojanja mandala kao sredstvo smirenja u svakidašnjici, te sada je to odjednom u modi. Velika većina ljudi koja je sebi kupila te slikovnice (možda ih preplatila jer ih je netko stavio pod svoj brend) ne znajući da se to već odavna koristi na ergoterapiji. Poanta je ipak bila naglasiti da je bolje preduhitriti potrebu provođenja ergoterapije, da je ipak pojedinac sam sebi kreira po vlastitim mjerama prije no što ustanova intervenira. U slučaju da vas to relaksira, obojati mandalu možete u pauzi od posla jer tim malim postupkom ćete obojiti vašu svakodnevnicu a da toga niste niti svjesni. Obojite mandalu, zapjevajte, zasvirajte, zaplešite na vaše omiljene taktove koji vam razgale vaša srca, meditirajte, kontemplirajte – jednostavno svim ovim zagrlite život te recite onom ranjenom djetetu da je ono duševno življe no ikada i da ga život sve više voli samim činom približavanja samome sebi kroz sve ono što ga istinski povezuje sa vlastitom suštinom.
Nikada ne čekajte odobrenje, kada osjetite da vam čini zadovoljstvo te mijenja kvalitetu vašeg cjelokupnog života u dobrom smjeru, ne libite se ostati vjerni onom što vama čini dobro. Kod toga vam ne treba procjena velike većine koja uopće ne poznaje vašu nutrinu. Vi sebe poznajete u kojim momentima i okolnostima vaša duša reagira dobro. Istražujte nešto novo, neka to bude spontano, jer nikada ne znate na koji put vas može odvesti ta kreativna energija. Ako se želite vratiti vašim nekadašnjim hobijima, ovo će vam sigurno biti prilika za rast i produbljenje značenja same sklonosti hobiju te otkrivanje nekih postraničnih elemenata koji su bitni faktori u nastajanju nekih novih smjerova. Ljudski um je uistinu bezgraničan te zamorne konstatacije o korištenju 2-3% naših kapaciteta su samo stvaranje izlika kako bi se lakše ukrotilo ljude u jednoličnost koja služi svima onima koji jedino na takav način mogu kontrolirati ljude.
Živjela kreativna energija i stremimo srži našeg postojanja!
Lijep ostatak vikenda 🙂
Do sljedećeg nastavka dekalogije,
Vaša Dr.Diva
Helena Mamić - contemporary soprano 