Ples sa ranjenim djetetom VII. – Navezanost na….

Dragi pratitelji Malog kutka mentalnog zdravlja,

U velikoj želji da se nadovežem na prethodni post o Ranjenoj istini, koji je uistinu imao priličan odjek, rado bih u ovom postu iznijela činjenice koje su nastale posljedično promatranju skupine osoba koje su na žalost upale pod raznim okolnostima u pakao ovisnosti. Ovisnost kao navezanost može biti raznorazna, ali se svodi na svega nekoliko elementarnih: ovisnost o alkoholu, ovisnost o drogama, ovisnost o lijekovima (tabletomanija!), te u posljednje vrijeme ogromnim diskursom postaje ovisnost o kocki koja se ne ubraja u ovisnosti o određenom sredstvu. Što je u stvari ovisnost? Definitivno nije prvi kontakt sa sredstvom ovisnosti ili povremeno konzumiranje.

Ovisnost je stanje kada osoba nije u više u mogućnosti regulirati vlastitom voljom količinu sredstva , učestalost konzumiranja, te kada se javlja apstinencijska kriza zbog neuzimanja sredstva (najčešće se radi o teškom nemiru, manjku koncentracije, poremećaja ritma budnosti-spavanja, preznojavanje, poremećaji srčanog ritma, bolovi u mišićima i zglobovima, nemogućnost izdržavanja ikakvog fizičkog napora).

Kako uopće osobe završe u paklu ovisnosti?

Vrlo često imamo osobe sa preteškim životnim pričama, opterećenja iz djetinjstva, disfunkcionalne obitelji, bolesti ovisnosti od strane jednog ili oba roditelja, rano majčinstvo, seksualno zlostavljanje, PTSP kao posljedica proživljavanja ratnih trauma. No što je sa pojedincima koji su imali divne roditelje, normalne životne uvjete u kojima nisu oskudijevali, dostupno i povoljno obrazovanje, mirnodopsku situaciju? Obratimo pažnju na generacije 70-ih i 80-ih kako su se razlikovale od generacije 90-ih . Ranije generacije bile su potomci generacija koje su preživjele postratne užase drugog svjetskog rata. Tada se o bolestima ovisnost govorilo u potpuno drukčijem svijetlu, konzumiranje droge za vrijeme II.svjetskog rata bilo je poželjno kao mehanizam preživljenja te se nije davalo puno važnosti o konzumiranju. Tada je mainstream bilo “Pervitin” iz skupine metamfetamina koji je služio u suzbijanju straha i iscrpljenosti. To je bio začetak onoga što mi danas kao društvo imamo preveliki problem kojemu gotovo nije moguće stati u kraj. Ranije generacije su živjele u periodu velikih društvenih fluktuacija. Imali su roditelje koji su kao mala djeca prošli posljednje zamahe II. sv.rata ili njihove bake i djedove koje su usmenom primopredajom dali na znanje što se to točno dogodilo. Vrlo lako se stvorila transgeneracijska trauma u kojoj naravno ima puno pasivnih sudionika, ali svejedno, oni su ipak iskusili to putem priča te ukorijenjenih strahova od strane njihovih predaka. Nakon II. svjetskog rata, događa se potpuna destrukcija te se nakon svega toga pokušava ne ponoviti povest, nego nagli zaokret u socijalne eksperimente. Tada imamo generaciju kojoj su svojstvene stvari kojih se današnja mlada generacija u potpunosti sablažnjava. Tada smo imali eksperimentalnu generaciju koja je neumorno tragala za svim mogućim načinima zabave te konzumiranja ilegalnih droga koje su tada bile iznimno popularne: LSD, DMT, DOM (STP), Heroin, Kokain, THC. Brojni festivali koji su bili prilike za okupljanja i konzumaciju, dovode do broja povećanja konzumenata jer je najveća motivacija za ulazak u svijet droge upravo bila znatiželja. Poslije je ta znatiželja prerasla je u duševnu ovisnost o doživljenim senzacijama tokom konzumiranja, te se vrlo teško izlazilo iz začaranoga kruga. Tek kada bi obitelj konzumenta doznala što se događa, već kada je druga učinila veliku štetu , tada se interveniralo upućivanjem osobe na psihijatrijsko liječenje, tj. odvikavanje od droge. Moramo imati na umu da se tada pristup prema bolesti ovisnosti u potpunosti drugačije tretirao nego danas. Tada se vodilo zaključkom da je konzument sam sebi krivac, te da je on ili ona konzumiranjem druge prouzročio bolest. Danas je shvaćanje u potpunosti drugačije, a na koji način, vidjeti ćete u nastavku teksta. Generacije 90-tih ili one iz kasnih 80-ih koje su odrastale tokom 2000-ih, u nekim iznimkama su bili pojedinci traumatizirani ratnim događanjima, dok su veliki broj imati uredno djetinjstvo. No imamo jedan veliki problem, a to je pojava velikog egzistencijalnog straha, ponekad znatiželja, ali ponajviše površna komunikacija sa osobama koje bi trebale biti krucijalne za razvoj pojedinca. Zbog nedostatne komunikacije, osoba se osjeća prepuštenom sebi unatoč svemu materijalnom što posjeduje, pruženoj mogućnosti školovanja te svemu onome što bake i djedovi nisu imali, ali nedostatak je ipak ona previše bitna stvar – komunikacija. Kada se otvoreno komunicira, tada se lakše mogu primijetiti neke nesigurnosti i strahovi te bilo kakva odstupanja u ponašanju koja bi lako mogla odvesti pojedinca na krivi put.

Sada bismo imali brojna pitanja, jer teško je razgraničiti kada bi bližnji trebali razgovarati sa svojom omladinom?

Od iznimne važnosti je kontinuirana komunikacija, čak kada i mladoj osobi nije do pustih razgovora, jer se zbog hormonalnog disbalansa u pubertetu ponaša promjenjivo i “starci su naporni”, no na starijima je zadatak da budu “checkpoint” ili po mogućnosti “krizni stožer”.

Primjećujete da određena osoba ima česte faze dosade, izgubljenosti, praznine, tuge, nevoljenosti, gubitka interesa za učenje, neodržavanje higijene, izljeve agresije, neracionalno trošenje novaca, imanje više novca nego što je zaradio/dobio kao džeparac te da učestalo biva uhvaćena u govorenju neistine?

Pod hitno sebi postavite pitanje, potom odmah bez oklijevanja razgovarajte sa djetetom! Možda upravo u ovom momentu spasite dijete od pakla ovisnosti ili bilo kakve druge navezanosti koja bi ga mogla skupo koštati po cijenu upropaštavanja budućnosti.

Provjerite u kakvim društvenim krugovima provodi svoje slobodno vrijeme.

Potaknuti omladinu na pohađanje predavanja vezana za bolesti ovisnosti.

Potaknuti omladinu na kreativni rad koji bi apelirao na opasnost sredstava ovisnosti (dramske predstave, glazba, likovno izražavanje).

Ovo će biti vrlo važno!!! Molim Vas ne preskačite! Imamo puno situacija u kojima su iznimno darovita i vrijedna djeca bila u natjecateljskom sportu odjednom nakon ozljede bila primorana prekinuti s perspektivnom sportskom karijerom. Takva djeca su se naglo našla u vakuumu, jer većina se identificirala sa natjecateljskim sportašem/sportašicom. U pogubljenom identitetu nastaje praznina, te se takva djeca teško integriraju u “normalnu školu” budući da im je život bio u potpunosti različit od života njihovih vršnjaka. Često se dogodi da prvo ova djeca završe u lošem društvu te da upravo u takvim okolnostima počne sa konzumiranjem droge.

Dogodi li se situacija da se ipak razotkrije istina o postojećoj ovisnosti, primorani ćete biti na pretjerano puno strpljenja ali i na stroži pristup. Bolesti ovisnosti potiču oboljelog na ekscesivno trošenje novaca kako bi osoba financirala vlastitu ovisnost, te čak prepuštanje poslovima kao što su preprodaja droge i ili prostitucija. Postoji visoka sklonost bagateliziranja situacije od strane oboljeloga te na žalost puno govorenja neistine kako bi osoba mogla doći do sredstva ovisnosti. Shvatiti trebate da osobe oboljele od bolesti ovisnosti imaju jednu jedinu potrebu dolaženja do sredstva ovisnosti. Na žalost, situacija ne poznaje granice, jer to je glavna karakteristika bolesti. Zbog toga je potreban disciplinirani pristup, racionalan te uvažavanje svih stručnjaka koji su uključeni u proces liječenja – Liječnika, psihologa, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, medicinskih tehničara, radnih terapeuta, fizioterapeuta…itd. Liječenje bolesti ovisnosti iziskuje neumoran rad tima, dugi vremenski period, suradnju i edukaciju obitelji, suradljivost pacijenta.

Važno je napomenuti da su kod ovisnika o često prisutni i mnogi drugi zdravstveni problemi poput duševnih bolesti (depresija, drugom inducirana psihoza, poremećaji osobnosti…) te bolesti krvožilnog sustava , lokomotornog sustava, HIV, Hepatitis B, Hepatitis C. Ove bolesti naravno ,zahtijevaju dodatnu suradnju liječnika internista i infektologa.

Bolesti ovisnosti zahtijevaju veliki društveni angažman, te su na žalost jedan od težih javnozdravstvenih problema. Pristupimo ozbiljno preventivi te educirajmo omladinu, jer oni su budućnost i na njima se temelji društvo sutrašnjice. Nikada ne smijemo stigmatizirati ovisnike, jer oni na taj način postaju marginaliziranima , te ne možemo dobiti na vidjelo njihova iskustva koja su vrlo važna za edukaciju omladine.

Učinimo to za našu omladinu, jer zajedničkim snagama činimo društvo boljim!

Vaša Dr.Diva

http://www.helenamamic.com