Depresija – razbijanje stigme i pružanje pomoći

Dragi svi koji vjerno pratite moj blog, na višebrojne upite o ovoj temi konačno se odlučih na iznošenje savjeta za osobe koje pate od depresije ili imaju svoje najmilije kojima ova bolest narušava svakidašnjicu. Poznato na je prvo od svega da postoji veliki tabu kada je u pitanju posjeta psihologu ili psihijatru te oboljelima od duševnih bolesti. Iznimno veliki entuzijazam, intelektualni napori te ljubav prema profesiji kao i prema samom čovjeku nastoje mijenjati stvari na bolje te de stigmatizirati osobe oboljele od duševnih bolesti.

Budući da su prevladali upiti o temi depresije, otvaramo “sezonu” ovom vrlo aktualnom no nažalost prešućenom temom kada su u pitanju međuljudski odnosi te samo povjerenje.

U posljednje vrijeme su na svu žalost psihijatrijske ambulante kao i termini kod psihologa prepunjeni, potrebe su ogromne, broj educiranih stručnjaka optimalan, no nedovoljan za prihvat novooboljelih u potrebi. Taj problem nije specifičan za samo nekoliko država, on je postao gotovo pa globalan.

Da ne bih previše pisala o općenitim stvarima vezane za depresiju, obratiti ću pažnju isključivo na rane znakove same problematike te na korisne upute za daljnje suočavanje.

Kada primjećujemo da kod osobe sa depresijom nije više kao prije? Osoba nam se teško povjerava, teško je prodrijeti u pozadinsku situaciju koja je bila okidač depresije, nepostojanje uvida u bolest dok je u ranim fazama (” Nije to ništa, samo moja prolazna neraspoloženost, biti će bolje za nekoliko dana”), rezigniranje, postupno gubljenje socijalnih kontakata, pad samopouzdanja, iskrivljena percepcija o vlastitom izgledu, smanjena briga o vlastitom zdravlju, smanjena motivacija (“Znate katkad mi je preteško ustati iz kreveta i obući se”), osjećaj potištenosti (oprez kod intenzivnije “jutarnje potištenosti”), problemi sa usnivanjem, ponekad predugo prosnivanje, odstupanja u koncentraciji, smanjena mogućnost racionalnog razmišljanja.

Sva prethodno navedena simptomtologija može biti uzrok hormonalnim disbalansima, kroničnim bolnim sindromima, fibromialgije, neuroloških bolesti, mnogobrojnih drugih duševnih bolesti koje u sklopu simptomatologije posjeduju elemente depresije.

Na koji način razlučiti ove elemente kako bismo pomogli nama dragim osobama u postupnom izlasku iz začaranog kruga?

Objasnimo osobi da trenutno stanje nije manifestacija njene /njegove osobne slabosti!

Preispitajmo stresogene faktore kod pojedinca kao što su:

  • obiteljski problemi
  • nezadovoljstvo na poslu u vidu potplaćenosti te manjka napredovanja
  • nedovoljno vrijeme za rekreaciju (duševnu ili tjelesnu)
  • traumatični događaji koji su se odvili u prošlosti
  • nepostojeća podrška bližnjih
  • akumulacija stresa kojemu je uzrok manjak povjerenja prema okolini

Što poduzeti kada postoji otpor prema traženju stručne psihološke pomoći?

  • jamčenje apsolutnu diskreciju
  • za početak razgovor s obiteljskim liječnikom i/ili duhovnikom
  • spremnost na saslušavanje o aktualnim problemima
  • objašnjenje da stručna psihološka pomoć nije koncipirana kako bi čovjeku postavila dijagnozu duševne bolesti
  • bodriti osobu na pravovremeno olakšavanje situacije uz objašnjenje da akumulacija negativnih događaja i emocija dodatno otežavaju tok terapije i sami ishod zdravstvenog stanja

U kojem smjeru raditi na de stigmatizaciji osoba sa duševnim bolestima?

  • pohvala osobi što je prikupila hrabrost u dijeljenju njene/njegove teške situacije s Vama
  • zahvalnost na ukazanom povjerenju, jer velika su čast i privilegija kada Vam osoba otkrije “tamni kut” njene/njegove duše
  • osobi koja saslušava, suosjeća i bodri neka ove prethodna dva pravila budu “Conditio sine qua non”
  • pristupimo saslušavanju otvorenog uma, neposredno, bez ikakvih predrasuda o ičijim uvjerenjima
  • vrlo ozbiljno shvatimo ono što Vam osoba govori te niti u kojem slučaju ne obezvrjeđujte ono o čemu Vam govori.
  • Zapamtite: Svačiji problem, najveći je problem – vrlo individualno proživljeno iskustvo!
  • veliko strpljenje, postupnost i blagost prema osobi nikada neće naštetiti njenoj/njegovo reintegraciji u društvo.

Na kraju, zahvalite ne tome što je osoba sa Vama podijelila iskustvo kako biste Vi naučili nešto novo te proširili vlastite životne horizonte!

Mir, svjetlo i harmonija neka Vas prate!

Vaša,

Dr.Diva 🙂